Zašto mala poduzeća često nemaju strateško planiranje

Bilo da se radi o malom poduzeću koje je već godinama na tržištu ili se radi o novom poduzeću koje je tek krenulo rasti, vrlo često se vlasnici poduzeća oslanjaju na „osjećaj“ prilikom donošenja odluka. Ujedno, vjeruju kako donose ispravne odluke koje će se reflektirati na uspješno poslovanje u budućnosti. No upravo je to najveća zamka. Bez strateškog planiranja smanjuju svoje izglede za dugoročni opstanak, ali bez obzira i dalje posluju po starom principu temeljenom na „osjećaju“.

U nastavku dajemo odgovor na pitanja zašto usprkos smanjenju izgleda za dugoročni opstanak mala poduzeća nemaju strateško planiranje.

1. Ne teže strukturiranom pristupanju planiranja poslovanja

2. Nemaju potrebu i planiranje smatraju nebitnim

3. Imaju strah od promjena i donošenja odluka

4. Smatraju kako nemaju dovoljno znanja za planiranje

5. Ne znaju od kuda krenuti?

1. Ne teže strukturiranom pristupanju planiranja poslovanja

Najčešće ne planiraju zbog straha od prevelike papirologije uz opravdanje kako za to nemaju vremena. Dugoročno, takav način poslovanja mogu si dozvoliti poduzeća samo ako:

• imaju dovoljno kapitala
• ostvaruju prihod koji im omogućava podmirivanje svih obaveza
• ne teže promjenama u načinu poslovanja.

Ova kriza u kojoj se trenutno nalazimo je mnoga poduzeća pogurala u smjeru promišljanja o nepredviđenim okolnostima te kako u njima nastaviti uspješno poslovati.

Bez strukturiranog poslovanja gotovo sigurno poduzeća posluju bez strateških ciljeva, bez operativnih ciljeva i ne prepoznaju važnost ciljeva općenito.

 Poduzeća bez SMART ciljeva ne mogu znati koliko su njihovi ciljevi definirani po „osjećaju“ realni, koliko su ambiciozni, razvijaju li okruženje koje će biti poticajno za njihov daljnji razvoj i za razvoj njihovih zaposlenika.  

Osigurava li poduzeće dovoljno izazova za zaposlenike tako da kontinuirano zadržavaju njihovu motiviranost za rad i doprinos na visokoj razini?

Ništa od toga nije moguće znati bez jasnih ciljeva. Ciljevi i ključni rezultat (OKR) je nešto što uvijek treba biti ideja vodilja za zaposlenika. I za vlasnika poduzeća.

2. Nemaju potrebu i planiranje smatraju nebitnim

Poduzeća koja su se pozicionirala na tržištu, bez nekih značajnih promjena u smislu jačanja konkurencije ili promjene tehnologije smatraju da im je planiranje nepotrebno. Jedan od razloga je i izostanak motiva za planiranje, jer i bez planiranja dovoljno dobro posluju.

Najčešće odgovore na strateška pitanja želimo vidjeti vrlo brzo, što nije slučaj kod strateškog planiranja.

Možemo reći da je razumljivo sljedeće: ako neki efekt strateškog planiranja ne vidimo odmah, smatramo ga nebitnim.

Sigurno nećemo efekt vidjeti odmah, bez obzira kojom vrsta posla se bavili, ali su zato dugoročni rezultati bitni.

Vratimo se ciljevima. Ciljevi su mjerilo uspjeha. Bez njih ne možemo znati koliko smo dobri ili ne. Možda smo u zabludi kako smo jako dobri jer se o nama priča kao dobroj firmi. Iza toga možda stoji 7% tržišta, a što ako je stvarni naš cilj trebalo biti 10% tržišta. Jesmo li i dalje dovoljno dobri?

Ili možemo to i malo drugačije reći – bez ciljeva nedostaje vam fokus i smjer. Oni vam daju odgovor na pitanje jeste li zaista uspjeli.

3. Imaju strah od promjena i donošenja odluka

Svaka promjena uvijek sa sobom nosi i različite vrste strahova. Ako krenemo planirati postavljaju se pitanja: jesu li mi poznate sve okolnosti, imam li dovoljno financijskih sredstava, znam li što želim postići u sljedećih godinu dana ili s kojim ljudima ću to postići….

Možda će nam planiranje otvoriti nova pitanja, a na koja sada nismo spremni odgovoriti.

• Koje odluke trebamo donijeti za kratkoročni razvoj ili promjenu u poslovanju?
• Trebamo li smanjiti broj zaposlenih?
• Trebamo li povećati kompetencije zaposlenika i dodatno uložiti financijska sredstva i vrijeme?
• Hoćemo li vidjeti pozitivne efekte naše promjene?
• Hoćemo li postaviti dobre ciljeve prilikom planiranja?

Promjene znače i donošenje novih ciljeva i smjera kretanja. Ako nam nedostaje fokus ili nas strah od promjene paralizira sigurno ćemo u nečem pogriješiti. I tada krenemo linijom manjeg otpora, starim, utabanim stazama, možda „guramo glavu u pijesak“ i čekamo što će biti.

Savjet: Kod strateškog planiranja ostanite fokusirani na ciljeve i realizaciju dugoročnih ciljeva. 

Kako to postići ili kako ću krenuti:

Korak po korak ili prema onoj legendarnoj „Kako pojesti slona?“

Odgovor je zalogaj po zalogaj.

Ako je pred nama veliki i složen zadatak ili projekt, glavno pitanje i izvor najveće frustracije je: „Kako ću krenuti?“

Dakle, umjesto velikih, frustrirajućih zadataka koje ćete teško završiti jer im se ne vidi ni početak ni kraj, razmislite o razbijanju „tog slona“ (velikog zadatka) na male dijelove. 

4. Smatraju kako nemaju dovoljno znanja za planiranje

Naravno da je potrebno znanje za planiranje, kao i za uspješno vođenje poduzeća bez planiranja. Prednost procesa planiranja u malim poduzećima je mogućnost znatnog pojednostavljenja bez velikog formaliziranja i uz minimalni utrošak vremena.

U poduzećima se najčešće dodatno znanje i iskustvo stječe u područjima vezanim uz proizvod ili uslugu temeljne djelatnosti poduzeća. Ako se zaposlenici i ne educiraju kontinuirano, stjecali su iskustvo i vjerojatno smatraju da im je to dovoljno.

Najčešće nemaju osobu koja bi ih potaknula u smjeru strukturiranja strategije i planiranja. Ali sigurno imaju znanja kako planirati, a toga nisu niti svjesni. Samo ih je u tom procesu potrebno usmjeriti.

I kao u svemu drugome, ako i nemate trenutno znanje koje vam treba možete potražiti pomoć iskusnog stručnjaka. Možete razmijeniti iskustva s kolegama, postaviti pitanja na radionicama (na tržištu ih ima više nego ikada prije)….

5. Ne znaju od kuda krenuti

Prilikom osnivanja poduzeća vlasnici poduzeća znali su smjer u kojem žele razvijati poslovanje. Nakon osnivanja poduzeća mogu organski rasti i dobro poslovati i bez strateškog planiranja. A najčešće o strategiji počinju razmišljati kad naiđu na probleme u poslovanju. U tom trenutku, kada se vlasnici poduzeća odluče planirati poslovanje, većinu poduzetnika muče odgovori na sljedeća pitanja:

• Koliko i koje informacije su mi potrebne za planiranje?
• Koliko vremena trebam izdvojiti za planiranje?
• Koje kompetencije trebaju imati moji zaposlenici?

I prije nego što krenu u planiranje, usprkos volji koju u tom trenutku imaju - odustaju.

Prilikom strateškog planiranja, postavljanja ciljeva isto kao i za operativno planiranje vrlo je primjenjiv Canvas model za koji ne trebate prethodnih znanja o načinima planiranja. Počnite od njega.

Možete se koristiti i našim kratkim vodičem za planiranje.

Dajemo odgovore o važnosti ciljeva, ne odustati i dajemo prijedlog kako pokrenuti proces planiranja.

Autor: Anka Cvitanović Jovanić